Jevto Dedijer (Čepelica kod Bileće, 15. avgust 1880. – Sarajevo, 24. decembar 1918.) bio je srpski geograf, antropogeograf, univerzitetski nastavnik, publicista i nacionalni radnik. Bio je jedan od najznačajnijih učenika i sledbenika Jovana Cvijića, a svojim istraživanjima Hercegovine, Bosne, Stare Srbije, Nove Srbije i Dalmacije dao je važan doprinos razvoju srpske antropogeografije početkom 20. veka. Od 1910. godine bio je docent geografije na Univerzitetu u Beogradu. Njegov najpoznatiji rad, „Hercegovina – antropogeografska studija“, objavljen 1909. godine, ostao je jedno od značajnih dela srpske antropogeografske literature.
Poreklo i detinjstvo
Jevto Dedijer rođen je 15. avgusta 1880. godine u selu Čepelica kod Bileće, u Hercegovini. Poticao je iz hercegovačke seljačke porodice. Njegovo poreklo bilo je povezano sa starim bratstvom Maleševaca, koje se početkom 19. veka doselilo iz područja Maline kod Bileće u Čepelicu.
Detinjstvo je proveo u Hercegovini, u sredini koja će kasnije postati jedno od glavnih područja njegovog naučnog interesovanja. Kao gimnazijalac u Mostaru počeo je da se bavi proučavanjem sela, stanovništva i načina života u Hercegovini. Za njegov naučni razvoj bilo je posebno važno što je još u mladosti koristio metodološka uputstva Jovana Cvijića za proučavanje naselja i stanovništva.
Ta rana istraživanja nisu bila samo početničko interesovanje. Dedijer je već tada počeo da prikuplja podatke o selima, poreklu stanovništva, porodicama, privredi, zemljišnim odnosima i prirodnim uslovima, što će kasnije postati osnova njegovih najvažnijih antropogeografskih radova.
Školovanje
Gimnaziju je pohađao u Mostaru, gde je stekao osnovu za dalje akademsko obrazovanje. Nakon toga studirao je na Velikoj školi u Beogradu, prethodnici Univerziteta u Beogradu, a obrazovanje je nastavio na Univerzitetu u Beču. U Beču je 1907. godine stekao doktorat.
Boravak u Beču imao je značaj za njegovo stručno formiranje. Na prelazu iz 19. u 20. vek geografija se u evropskim univerzitetskim centrima sve više razvijala kao moderna naučna disciplina, a Dedijer je u takvom okruženju proširio svoje znanje iz fizičke geografije, geomorfologije i antropogeografije.
Ipak, osnovna orijentacija njegovog naučnog rada ostala je vezana za prostor Balkana, a posebno za krajeve koje je dobro poznavao iz ličnog iskustva.
Uticaj Jovana Cvijića
Jevto Dedijer pripada prvoj generaciji srpskih geografa koji su se formirali pod neposrednim uticajem Jovana Cvijića. Cvijićeva antropogeografija polazila je od proučavanja odnosa između prirodne sredine, naselja, privrede, migracija, porekla stanovništva i društvenog razvoja.
Dedijer je taj metod primenio posebno na Hercegovinu. Za njega selo nije bilo samo geografska tačka na karti, već složen prostor u kojem se mogu proučavati istorija stanovništva, poreklo porodica, migracije, način privređivanja i prilagođavanje prirodnim uslovima.
Još kao gimnazijalac proučavao je sela prema Cvijićevim uputstvima, a među njegovim prvim većim radovima nalazila se studija „Bilećke rudine“, objavljena 1903. godine u Srpskom etnografskom zborniku.
Rad u Zemaljskom muzeju u Sarajevu
Posle završenog studiranja Dedijer je radio u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Tamo je proveo period do austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine 1908. godine.
Rad u muzeju omogućio mu je da nastavi sistematsko proučavanje Bosne i Hercegovine. Pored antropogeografskih pitanja, interesovali su ga geološka prošlost, geomorfologija, tragovi glacijacije i razvoj rečnih dolina.
U tom periodu objavljivao je radove u stručnim publikacijama, uključujući Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. Među njegovim radovima iz ovog perioda bili su prilozi o poreklu stanovništva, seoskim porodicama i zemljišnim odnosima u Hercegovini, kao i geomorfološke studije.
Posle aneksije Bosne i Hercegovine
Austrougarska aneksija Bosne i Hercegovine 1908. godine predstavljala je važan politički događaj i za Dedijerov profesionalni put. Nakon napuštanja Sarajeva otišao je u Beograd, gde je radio kao profesor Bogoslovije.
Njegov boravak u Beogradu ubrzo je prerastao u trajnu univerzitetsku karijeru. Godine 1910. izabran je za docenta geografije na Univerzitetu u Beogradu, za oblast antropogeografije.
Na Univerzitetu je predavao više predmeta, među kojima su bili Geografski pregled zapadnih srpskih zemalja, Naselja srpskih zemalja i Kartografija.
Time je Dedijer postao jedan od predstavnika druge generacije srpske geografske škole koju je utemeljio Cvijić.
„Hercegovina – antropogeografska studija“
Najznačajnije Dedijerovo delo je „Hercegovina – antropogeografska studija“, objavljeno u Beogradu 1909. godine. Delo je predstavljalo rezultat dugogodišnjeg terenskog istraživanja i sistematskog prikupljanja podataka o Hercegovini.
U knjizi je proučavao stanovništvo, poreklo porodica, migracije, naselja, privredu, zemljišne odnose i prirodne karakteristike prostora. Njegov pristup bio je karakterističan za tadašnju antropogeografsku školu: prirodna sredina i društveni život posmatrani su kao međusobno povezani elementi.
„Hercegovina“ je zbog obima i količine prikupljene građe postala jedno od najvažnijih dela o stanovništvu i naseljima Hercegovine s početka 20. veka. Njegov rad je kasnije više puta proučavan i objavljivan, a monografija Milovana R. Pecelja „Jevto Dedijer: život i delo“, objavljena 2009. godine, ima 502 strane i sadrži bibliografiju njegovih radova.
Istraživanja geomorfologije
Iako je najpoznatiji kao antropogeograf, Dedijer se bavio i fizičkom geografijom i geomorfologijom.
Posebno su ga interesovali tragovi ledenih doba na planinama Bosne i Hercegovine. Objavio je radove o glacijalnim tragovima na Zelengori, Tovarnici i Magliću, kao i studiju „Glacijacija Visočice u južnoj Bosni“. Bavio se i geološkom istorijom Neretve.
Ovi radovi pokazuju da njegovo naučno interesovanje nije bilo ograničeno na stanovništvo i naselja. Dedijer je nastojao da proučava prostor Hercegovine i Bosne u celini, uključujući njegovu geološku prošlost, reljef i prirodne procese.
Politički i nacionalni rad
Pored naučnog rada, Jevto Dedijer bio je aktivan i u političkom i javnom životu. Kao mlad čovek pristupio je tajnim nacionalno-revolucionarnim organizacijama. Njegovo političko delovanje bilo je povezano sa srpskim nacionalnim pokretom u Bosni i Hercegovini i idejom oslobođenja i ujedinjenja južnoslovenskih zemalja.
Godine 1910. izabran je za narodnog poslanika u seoskoj kuriji, koja je obuhvatala područje Livna, Glamoča i Vareš/Vakufa (Mrkonjić Grada).
Njegov politički i naučni rad bili su međusobno povezani. Proučavanje stanovništva, teritorija i istorijskih migracija u njegovom vremenu nije bilo samo akademsko pitanje. Geografija i etnografija bile su povezane sa tadašnjim nacionalnim pitanjima, posebno u Bosni i Hercegovini, Staroj Srbiji, Makedoniji i drugim područjima Osmanskog i Austrougarskog carstva.
Prvi svetski rat
Izbijanje Prvog svetskog rata 1914. godine prekinulo je Dedijerov univerzitetski i politički rad u Srbiji.
Na početku rata prošao je kroz granične krajeve Makedonije i Albanije, a potom je napustio Srbiju i otišao u emigraciju. Najpre je boravio u Francuskoj, a zatim u Švajcarskoj.
Tokom ratnih godina bavio se javnim radom i nastojao da u evropskoj javnosti afirmiše ideju jugoslovenskog ujedinjenja. U tom periodu radio je i na izradi Karte jugoslovenskih zemalja, što je bilo povezano sa političkim naporima da se predstavi ideja stvaranja zajedničke države južnoslovenskih naroda.
„Stara Srbija“
Među njegovim poznatijim delima nalazi se „Stara Srbija – geografska i etnografska slika“, objavljena 1912. godine. Delo je nastalo u okviru njegovog interesovanja za stanovništvo i teritorije Balkana, a posebno za područja koja su tada predstavljala jedno od ključnih pitanja srpske politike i nauke.
Dedijer je u ovoj knjizi koristio geografske i etnografske podatke o naseljima, stanovništvu i teritoriji. Danas se delo može čitati i kao istorijski izvor koji pokazuje kako je početkom 20. veka deo srpske naučne i političke elite posmatrao prostor Stare Srbije.
Delo je dostupno u digitalnom izdanju Projekta Rastko, koji je priredio izdanje prema originalnom izdanju.
„Nova Srbija“
Godine 1913. objavio je knjigu „Nova Srbija“, u kojoj se bavio područjima koja su nakon Balkanskih ratova ušla u sastav Kraljevine Srbije.
Knjiga je pripadala njegovom širem programu geografskog i etnografskog proučavanja srpskih zemalja. Dedijer je nastojao da prostor posmatra kroz kombinaciju geografskih, demografskih i društvenih podataka.
„Nova Srbija“ objavljena je u Srpskoj književnoj zadruzi, što pokazuje da njegov rad nije bio namenjen isključivo uskom krugu stručnjaka, već i široj obrazovanoj javnosti.
„Dalmacija“
Godine 1915. objavio je i knjigu „Dalmacija“, kratak geografski pregled ovog područja. Delo je pripadalo seriji njegovih radova u kojima je nastojao da geografski i etnografski predstavi različite oblasti jugoslovenskog prostora.
Njegov interes za Dalmaciju bio je deo šireg proučavanja prostora koji su u tadašnjoj političkoj terminologiji sve češće posmatrani u okviru ideje budućeg jugoslovenskog ujedinjenja.
„Hercegovina i Hercegovci“
Posebno mesto među njegovim radovima zauzima tekst „Hercegovina i Hercegovci“, objavljen 1912. godine u Letopisu Matice srpske. U njemu se nastavlja njegov interes za stanovništvo Hercegovine, njegovu istoriju, poreklo i društvene osobenosti.
Za Dedijera je Hercegovina bila centralna tema njegovog naučnog rada. Rođen u tom kraju i detaljno upoznat sa njegovim selima i stanovništvom, mogao je da spoji lično poznavanje terena sa metodologijom moderne antropogeografije.
Urednički i publicistički rad
Dedijer nije bio aktivan samo kao naučnik. Bavio se i novinarstvom i uređivanjem časopisa.
Bio je urednik listova „Srpska riječ“ i „Pregled“, a sarađivao je sa više značajnih književnih i političkih publikacija. Objavljivao je u Bosanskoj vili, Srpskom književnom glasniku, Letopisu Matice srpske, Pijemontu i almanahu Prosveta.
Posebno je značajan njegov rad u časopisu „Pregled“, koji je predstavljao važnu platformu intelektualnog i kulturnog života Bosne i Hercegovine. Njegov publicistički rad pokazuje da je Dedijer nastojao da naučna i politička pitanja približi široj javnosti.
Naučni opus
Dedijerov naučni opus može se podeliti na nekoliko glavnih oblasti. Prvu i najvažniju čine antropogeografija i etnografija, naročito proučavanje stanovništva, sela, porodica, migracija i privrednog života Hercegovine.
Drugu oblast predstavlja geomorfologija, u okviru koje je proučavao glacijalne tragove, reljef i geološku istoriju pojedinih područja.
Treća oblast bila je geografija srpskih i jugoslovenskih zemalja, kojoj pripadaju njegovi radovi o Staroj Srbiji, Novoj Srbiji i Dalmaciji.
Među njegovim važnijim radovima i knjigama navode se:
- „Bilećke rudine“ (1903)
- „Glacijalni tragovi Zelengore, Tovarnice i Maglića“ (1905)
- „Prilozi geološkoj istoriji Neretve“
- „Stare seoske porodice u Hercegovini“
- „Vrste nepokretne svojine u Hercegovini“
- „Hercegovina – antropogeografska studija“ (1909)
- „Glacijacija Visočice u južnoj Bosni“ (1909)
- „Stara Srbija – geografska i etnografska slika“ (1912)
- „Hercegovina i Hercegovci“ (1912)
- „Nova Srbija“ (1913)
- „Stočarske zone u planinama dinarske sistema“ (1914)
- „Dalmacija“ (1915).
Nestali rukopisi
Ratne okolnosti teško su pogodile njegovu naučnu zaostavštinu. Tokom Prvog svetskog rata nestala su tri njegova rukopisa, među kojima je bio i rukopis knjige „Bosna – antropogeografska studija“.
Gubitak ovih rukopisa predstavlja značajnu prazninu u njegovom opusu, naročito zato što bi „Bosna“ verovatno predstavljala prirodan nastavak njegovih istraživanja Hercegovine i širi pregled antropogeografskih osobina Bosne.
Povratak u zemlju i smrt
Po završetku Prvog svetskog rata Dedijer se vratio u zemlju. U oktobru 1918. godine stigao je u Sarajevo. Međutim, kraj rata nije dočekao kao početak novog akademskog života. Ubrzo se razboleo tokom epidemije španskog gripa, koja je krajem 1918. godine zahvatila veliki deo Evrope.
Umro je u Sarajevu 24. decembra 1918. godine, u 38. godini života.
Njegova smrt bila je posebno značajan gubitak za srpsku geografsku nauku, jer je prekinut život istraživača koji je već u relativno mladim godinama ostavio obiman naučni opus.
Porodica
Jevto Dedijer bio je oženjen Milicom Dedijer. Imali su tri sina: Vladimira, Borivoja i Stevana Dedijera.
Njegov sin Vladimir Dedijer (1914–1990) kasnije je postao poznati jugoslovenski istoričar, publicista i političar, naročito poznat po biografskim i istorijskim radovima o Josipu Brozu Titu i jugoslovenskom revolucionarnom pokretu.
Porodična linija Jevta Dedijera tako je nastavila da bude prisutna u političkom, naučnom i javnom životu Jugoslavije tokom 20. veka.
Mesto u istoriji srpske geografije
Jevto Dedijer pripada prvoj generaciji srpskih geografa koji su antropogeografiju razvijali kao sistematsku naučnu disciplinu. Njegova posebna vrednost bila je u terenskom istraživanju. Nije se oslanjao samo na postojeće statističke ili administrativne podatke, već je obilazio sela i neposredno prikupljao podatke o stanovništvu, porodicama, migracijama, zemljišnim odnosima i privredi.
U tom smislu bio je jedan od najvažnijih saradnika i nastavljača Cvijićevog rada. Njegova istraživanja Hercegovine predstavljaju značajnu dokumentarnu građu za proučavanje tog prostora početkom 20. veka.
Njegova dela danas imaju dvostruku vrednost. Sa jedne strane predstavljaju deo istorije razvoja geografije i antropogeografije na Balkanu, a sa druge predstavljaju istorijski izvor o stanovništvu i naseljima Hercegovine, Bosne i drugih krajeva koje je proučavao.
Istorijski značaj
Jevto Dedijer je za relativno kratak život ostavio izuzetno širok opus. Bio je geograf, antropogeograf, univerzitetski docent, publicista, urednik i politički aktivista, a njegova istraživanja obuhvatila su veliki deo tadašnjeg južnoslovenskog prostora.
Najveći deo njegovog naučnog rada bio je posvećen Hercegovini, ali je njegova interesovanja vremenom obuhvatila Bosnu, Staru Srbiju, Novu Srbiju, Dalmaciju i druge oblasti. U tome se vidi i promena njegovog naučnog rada pod uticajem političkih prilika početkom 20. veka.
Njegovo delo „Hercegovina – antropogeografska studija“ ostaje centralna tačka njegovog opusa, dok radovi o Staroj Srbiji, Novoj Srbiji i Dalmaciji predstavljaju značajne primere geografskog i etnografskog pisanja svog vremena.
Dedijerova smrt u 38. godini, neposredno nakon završetka Prvog svetskog rata, prekinula je karijeru naučnika koji je već ostavio dubok trag u srpskoj geografiji. Njegova biografija zato predstavlja i priču o generaciji srpskih intelektualaca čiji su naučni rad, nacionalna pitanja i političke okolnosti bili tesno povezani sa velikim promenama na Balkanu početkom 20. veka.
Osnovni podaci
| Podatak | Informacija |
|---|---|
| Ime i prezime | Jevto Dedijer |
| Rođen | 15. avgust 1880. |
| Mesto rođenja | Čepelica kod Bileće, Hercegovina |
| Umro | 24. decembar 1918. |
| Mesto smrti | Sarajevo |
| Zanimanje | geograf, antropogeograf, univerzitetski nastavnik, publicista |
| Doktorirao | Univerzitet u Beču, 1907. |
| Univerzitetska funkcija | docent geografije, Univerzitet u Beogradu, od 1910. |
| Glavna oblast rada | antropogeografija i geografija |
| Najpoznatije delo | „Hercegovina – antropogeografska studija“ |
| Druga značajna dela | „Stara Srbija“, „Nova Srbija“, „Dalmacija“ |
| Naučni uzor | Jovan Cvijić |
| Supruga | Milica Dedijer |
| Sinovi | Vladimir, Borivoje i Stevan Dedijer |
